Pojedine zemlje članice Europske unije prepoznale su prednost lokalnog djelovanja te su tako počele osnivati ugovore za zapošljavanje. Prvi takvi ugovori pokrenuti su 1997. godine u sklopu inicijative „Teritorijalni ugovori o zapošljavanju“ (engl. Territorial employment pacts – TEP), a s obzirom na njihovu uspješnost, danas čine dio programa Europskog socijalnog fonda. Takvi se sporazumi u Hrvatskoj nazivaju lokalna partnerstva za zapošljavanje (LPZ), a prvi LPZ-ovi su razvijeni u sklopu programa CARDS (Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju) i IPA (Instrument za pomoć u pretpristupnom razdoblju).